Vaterpolo kluba Mornar iz Splita i mlade vaterpolo reprezentacije.

Krešo: Član si juniorske vaterpolo reprezentacije i na nedavno održanom Europskom vaterpolskom prvenstvu do 17 godina osvojili ste zlato. Često si spominjan kao golgeter, dao si sedam golova na šest utakmica.

Marino: Ja igram na pozicija beka, a tu je bit onemogućiti protivničkog centra u napadu. Dati gol s te pozicije vrlo je teško, ipak se snađem i ponekad zatresem protivničku mrežu.

Krešo: Imaš li kad tremu prije utakmice?

Marino: Baš i ne, ali imao sam tremu na pripremama na Siciliji. Bilo nas je 20, a 13 nas je trebalo odabrati za reprezentaciju. Kada se za nešto trebamo izboriti, tu je odmah presnig.

Krešo: Pola života si u vodi.

Marino: Počeo sam trenirati plivanje sa 7 godina i s 11 mi je postalo dosadno. Onda sam se dvoumio između rukometa i vaterpola. Voda je pobijedila - vaterpolo je bio moj odabir.

Krešo: Kakvi su treninzi u reprezentaciji u usporedbi s klupskim?

Marino: Juniorima je teže u reprezentaciji; seniorima teže u klubu.

Krešo: Pripreme za europsko natjecanja su poprilično naporne?

Marino: ...Dani izgledaju ovako: doručak-trening-ručak-odmor- trening-večera-spavanje... - doručak-trening-ručak-odmor trening-večera-spavanje ... Recimo, pred europsko prvenstvo misec i po dana bio sam na pripremama, a samo pet-šest dana bio sam doma. Moj jedini slobodni dan zna biti nedjelja.

Krešo: Odricanja su velika?

Marino: Jesu, velika su jer se i od tebe očekuje mnogo. Nema pića poslije škole kao kod mojih prijatelja. Propustio sam maturalnu ekskurziju, a čini se da ću propustiti i maturalnu zabavu.

Svaki drugi tjedan treniram dva puta dnevno, svaki dan navečer moram doći trenirati. Većinom mi se događa da ne stignem ni otvorit knjigu preko radnih dana, učim subotom ili nedjeljom.

Često subotom imam utakmicu u nekom drugom gradu i vraćam se u 3 po ponoći doma.

Izlazim vani vrlo rijetko i to subotom kad ne igram van Splita.

Krešo: Zaspeš li kad na satu?

Marino: Često sam umoran, ali ne zaspim iako bih ponekad rado kad ujutro dođem s treninga...

Krešo: Vrlo dobar si učenik, a naša škola i nije baš laka. Kako ti uspijeva biti vrhunski i učenik i sportaš?

Marino: Moram zahvaliti svim profesorima u školi jer imaju puno razumijevanja. Omogućeno mi je odgovaranje po dogovoru što mi sve olakšava.

Krešo: Studij?

Marino: DIF (Kineziološki fakultet u Splitu), zbog mamine spize.

Krešo: Zašto si uvijek tako skroman?

Marino: Takav sam, ne volim „prazna puvala“, ne hvalim se nikome. ..

Krešo: Praktično cijeli sportski život si u vaterpolo klubu Mornar?

Marin: Istina, započeo sam u trećem osnovne kao plivač, potom vaterpolista. To nije samo klub, to je jedna velika obitelj u kojoj se svi treneri podjednako brinu za sve igrače mlađeg uzrasta.

Danas igram u juniorskoj i seniorskoj postavi. Već sam igrao kao senior na natjecanjima u Europskom kupu u Turskoj i Nizozemskoj. U Istambulu sam dao devet golova na četiri utakmice a u Nizozemskoj dva gola u tri utakmice.

Krešo: Isplati li se ljubav prema sportu?

Marino: Ljubav prema ovom sportu se isplati s materijalne strane samo ako si među nekoliko najboljih na svijetu. Ako odeš u Italiju, klub Pro Recco osigurao si kakvu takvu budućnost.

Ali, novac nije sve. Prijateljstva, poznanstva, putovanja, druženja, ponos... 'ko to može platit!

Krešo: Gdje bi se volio vidjeti za 10 godina?

Marino: Kao i svakom vaterpolistu, san mi je nastupiti za A reprezentaciju. Za Hrvatsku je čast igrati.

　                                                                Krešimir Pezo, 4.d