JOŠ JEDAN REPREZENTATIVAC DRUGE
Druga gimnazija je puna vrhunskih sportaša, a mnogi su postigli vrhunske rezultate na državnim i međunarodnim natjecanjima.
U zadnjih nekoliko godina „in“ je i slobodno penjanje, iako nije olimpijski sport. Prema definiciji slobodno penjanje je oblik slobodnog penjanja po stijeni, pri čemu je sigurnost penjača jedan od najvažnijih faktora. Sam penjač uspone savladava isključivo svojom snagom i vještinom koristeći samo prirodna hvatišta služeći se samo magnezijem i penjačicama. Ostala oprema na penjaču služi isključivo kao zaštita od pada.
Nekoliko naših učenika trenira ovaj, nadasve, zanimljiv, a po meni i opasan sport. Najbolji među penjačima je naš Frane Čulić (4.f) koji trenira već četiri godine, od osmog razreda...kad je od prijatelja saznao za ovaj sport. Frane nije samo običan penjač, on je vrhunski penjač, što svjedoče rezultati na velikom broju natjecanja. I, naravno, član je hrvatske reprezentacije u slobodnom penjanju.
Frane Čulić
Laura: Koliko često ideš na trening?
Frane: Najmanje tri puta tjedno po sat i po vrimena, a dvorana nam je na Škrapama.
Laura: Koji su tvoji uspjesi do sada?
Frane: Ne mogu se odmah baš svih sitit', recimo tu je 2. mjesto Županijska juniorska liga, 2. i 3. mjesto na Mostarsko – splitskoj ligi, a ukupno drugi u ovoj ligi. Potom 3. mjesto na županijskoj bolder ligi, 3. mjesto na Kupu Hrvatske, 1. i 2. mjesto mjesto na prvenstvu Hrvatske prošle godine i, naravno, ukupni pobjednik na ovom natjecanju u klasi bolder...
Laura: Je li slobodno penjanje zahtjevan i opasan sport?
Frane: Nije nešto opasan....Zahtjevan je i fizički i tehnički, ali uz puno volje da se savladati. U početku bole ruke, posebno peku dlanovi, dok se koža ne navikne... Danas treniram više... a to je rezultiralo uspjesima. Ipak, učenje mi je na prvom mjestu.
Laura: Kako ti je uopće palo na pamet to trenirati?
Frane: Parilo se zanimljivo, zašto ne probati!? Mislio sam da je teško i da neću biti dobar u tome. Nikad nisam bio u opasnosti. Sitne ozljede su se događale, ali to se događa u svakom sportu.
Laura: A ti baš postade najbolji! Kako su reagirali doma?
Frane: U obitelji je bilo i alpinista. Didi nije bilo svejedno, a mami je bilo drago da se bavim takvim sportom. Na kraju, i mater se krenula bavit' penjanjem.
Laura: Kakve su mjere sigurnosti u penjanju?
Frane: Sigurnost je uvijek na prvom mjestu, a s mjerama predostrožnosti upoznaš se tijekom prvih treninga. Osnovna oprema za penjanje su penjački pojas, konop i ukapčanja, penjačice, sprave za osiguravanje, magnezij, vrećica za magnezij kako bi trenje bilo veće i crash pad.
Laura: Koje su discipline u penjanju?
Frane: Tri su: boldering ili penjanje bez konopa, težinsko i brzinsko penjanje. Fizički je najzahtjevniji boldering, a tehnički težinsko penjanje.
Laura: Tebi najomiljenija disciplina?
Frane: Boldering, zbog toga što mi predstavlja najveći izazov.
Laura: Boldering...!!?
Frane: To je penjanje do 4,5 m bez konopa ....Osigurava se kreš pedovima (crash pad). To su, ustvari, prijenosne strunjače koje štite penjača u slučaju pada.
Laura: Je li slobodno penjanje društveni sport?
Frane: Svakako, u slobodnom penjanju se uvijek osjeća duh zajedništva, pogotovo na nekim od događanja tijekom cijele godine kao što su Jokin memorijal, Vanka regule , Pozdrav trenju' i mnogo drugih.
Laura: Postaje li slobodno penjanje popularniji sport?
Frane: Defitnitivno, pogotovo u zadnjih par godina gdje se broj penjača povećava, što je pozitivno. Svakako bih svima preporučio ovaj sport jer je zanimljiv, društven i pomalo neobičan. Recimo, iz naše škole ima još četvero penjača (Dora Begović, Rino Bešlić, Lovre Stanić - 4.C i Mario Krstičević, 4.E).
Laura Jakaša, 3.F
Franini uspjesi:
|
« Studeni 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
28 | 29 | 30 | 31 | 1 | 2 | 3 |
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 1 |
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |