Nakon dugog putovanja brodom, malo nam je trebalo da osvijestimo gdje smo. Kose žućkaste ulice Siene podsjetile su me na priče o razdoblju kuge, podsvjesno sam valjda očekivala naletjeti na kakve nezgrapne srednjovjekovne prizore. Sve u svemu, sjećam se nekoliko slika: poslužene pizze na glavnom trgu, svojih nogu na brižno popločanom kosom tlu Piazze del Campo, crvenkasto-žutih cigli na zidu Sv. Dominika i pogleda na raskošno pročelje katedrale Duomo.

Bili smo na putu za hotel Metropole, ali su nam obznanili kako je on poplavljen i odveli nas u hotel s posteljinom na anđele i mirisom dostojnim pansiona Vaquer.

U Firenzi smo zastali na Ponte Vecchio gdje je davno stajao i Tadijanović zaslijepljen i inspiriran svjetlima Firenze.

Noćas gledaš kako se odražava u Arnu red svjetiljaka
Firentinskih. Zar nisi o tome davno sanjarilo
U djetinjstvu, dok su nad glavom
Drhtale zvijezde, u vinogradu?

Mi smo jednako zaneseno prolazili njenim ulicama, uglavnom tražeći H&M ili Hard Rock Cafe.

U Pisi smo posjetili nadaleko poznati Kosi toranj ispred kojeg smo se zadržali koliko je bilo potrebno za koju fotografiju. Nismo mogli unutra, između nas ispriječili su se krupni zaštitari, a platiti je trebalo i ulazak u katedralu pa ni nju nismo vidjeli iznutra. Zapravo, nije se smjelo ni gaziti travu pa im se nismo baš ni približili. Ali barem sada možemo svima reći da smo bili tamo.

Četrnaest crvenih kula izronilo je na obzoru. Približavali smo se San Gimignanu, gradiću izvana okruženom snažnim obrambenim zidinama, a opet gostoljubivom, a iznutra poetičnom i čak romantičnom kao pozornica za kakvu srednjovjekovnu ljubavnu priču. Uz krivudave ulice nižu se prodavaonice kože, suvenira i šarene keramike. U tom gradiću na brežuljku nalaze se i sladoledi s titulom najboljih na svijetu (mi i dalje poslije škole navratimo do „Luke“ i vjerujemo da je baš taj najbolji).

Na povratku smo posjetili dizajnerski autlet gdje su sljedbenici mode prinosili žrtve Mamonu.

Neke od najpoznatijih muzeja ipak smo posjetili tek virtualno... Zahvaljujem Googlu, a oprostite mi gospodine Michelangelo.

Oprostite mi, gospodine Michelangelo, što ja
Raskidane misli ređam nevješto u tihe rečenice.

                                                       Hana Perković, 3.a