promišljanja o odnosu svakog pojedinca u društvu spram zajedničkog nasljeđa od obiteljske do nacionalno i civilizacijski značajne baštine. Istovremeno, ova tema daje i mogućnost razmatranja pojedinačnog, sasvim subjektivnog i najosobnijeg odnosa prema intimnim pohranama onoga što držimo svojim nasljeđem, svojom baštinom koja nas kroz život formira kao osobe. Konačno, tema paralelno provocira i niz pitanja viđenja/lociranja osobne pozicije kroz odnos naslijeđenog te onog što svojim životom stvaramo i ostavljamo kao ostavštinu budućim generacijama, čime se direktno potencira odgovornost sudionika u projektu,onih koji su u formativnom razdoblju svog srednjoškolskog, odnosno akademskog obrazovanja. Drugim riječima, baština nam je kao ukupan skup naslijeđenih vrijednosti od sekundarnog značaja u odnosu na shvaćanje nasljeđa kao primarno dinamičnog procesa i neobično važne karike u lancu odgojno obrazovnog procesa svakog pojedinca. Dakle, u žarištu nije baština shvaćena kao mrtva materija izložena u muzeju, već nasljeđe kao aktivno živo tkivo našeg svakodnevnog socijalnog i društvenog okruženja čiji smo sastavni dio kao pojedinci s neponovljivim međusobnim različitostima. Cilj projekta je, filmskim jezikom rečeno, sučeliti subjektivni i objektivni kadar u rasponu od detalja do općeg plana (totala). Projekt obuhvaća radionice iz scenarija, režije, snimanja i montaže snimljenog materijala: predprodukciju, produkciju i postprodukciju pokretne slike. Rezultat su zajednički video uratci, igrani, dokumentarni, odnosno kratki eksperimentalni filmovi.